Premještanje košnica, ponukano bilo kojim razlogom, prilično je mukotrpan posao. Jednom prilikom kolega Miroslav posudio mi je nosiljku. To je bio preporod i odlučio sam napraviti jednu. Način prihvata same košnice je ostao isti, ali sam neke dijelove nosiljke konstruktivno, te izborom materijala promijenio pa se ova razlikuje od njegove. Materijal  nije skup jer sam ga pribavio na otpadu (3kn/kg za željezo).

 

Materijalna lista: 

Naziv pozicije	Broj pozicije	Materijal	Veličina	Broj komada
Prsten	1	Cijev ɸ 27 mm	15 mm	4
Škare nosiljke	2	Flah  30 x 4 mm	335 mm	4
Nosiva cijev	3	Cijev  ɸ 17 mm	650 mm	2
Ručke nosiljke	4	Ovalna cijev 30 x 15 mm	730 mm	4
Vijak	5	M6	12-15 mm	2
Matica	6	M6		2
Vijak	7	M6	20 mm	4
Leptir matica	8	M6		4

               Izrada pozicija 1 i 3 je jednostavna i svodi se na rezanje na točnu dimenziju. Pozicija 2 je malo kompliciranija, ali svatko tko je par puta držao u ruci kutnu brusilicu (fleksericu) i bušilicu vrlo lako će i nju izraditi. Možemo je izraditi prema slici 2.

                Ručka nosiljke (pozicija 4 ) također treba doradu koju možemo napraviti prema dimenzijama na slici 3. Rupu bušimo na sredini širine profila, odmaknutu od ruba, do središta rupe 15 mm.

              

                Nakon izrade pozicija potrebno je zavariti prsten (poziciju 1) za ručku nosiljke (poziciju 4)  kao što je prikazano na slici 4. Prilikom varenja možemo si pomoći ostacima „flaha“ od pozicije 2 da bi točno pozicionirali prsten.

             

Zavarili smo prstenje za ručke i izbrusili varove.  Ostalo nam je još samo zavariti nosive cijevi na jednu stranu ručki s prstenom ( slika 5), dok je druga slobodna- kliže kroz prstenje, zbog regulacije širine nosiljke.

Dobro je nosivu cijev (pozicija3) obložiti nekom gumom da povećamo trenje između željezne cijevi i drvenog dijela košnice. Moju je, na sreću, vulkanizirao šogor koji se bavi protektiranjem guma.

Na kraju nosiljku obojimo u neku temeljnu boju za metal i nakon toga u završnu boju po izboru. Praktičnost i uporaba prikazane su na slici 6.,7.,8. I 9..

Nakon što smo zatvorili zajednicu, prvo košnicu osiguramo gurtnom. Ona je potrebna da se ne odvoji podnica, jer se nosiljka učvrsti na prvi nastavak. Ručke možemo kroz obruče lagano pomicati jednu od druge ili obrnuto pa zbog toga nije potrebno skidati krov košnice prilikom prihvata (Slika 6. i 7.)

Kad smo nosiljku prebacili preko krova, spustimo je do prvog nastavka uz podnicu, podignemo ručke i krenemo na željeno mjesto. Zbog dužine ručki lakše je nositi košnicu, a prednost je i ta što ne diramo podnicu, koje su danas većinom antivarozne te ne dolazi do oštećenja prolaskom rukom s rukavicom kroz mrežicu podnice.

Nosiljka je pogodna za sve vrste nastavljača,a vjerujem da se mogu prenijeti i AŽ košnice, makar to nisam probao.