„Zaštita pčelinjih zajednica od varooze“
U Garešnici, 10.3.2017. održao je predavanje vodeći svjetski stručnjak za pčelarstvo dr Antonio Nanetti, na temu „Zaštita pčelinjih zajednica od varooze“, koji radi na Institutu za pčelarstvo Sveučilišta u Bolonji, Italija. Predavanje su organizirali Pčelarska udruga CVIJET Garešnica (www.pu-cvijet.hr) i MOUNT TRADE d.o.o.
U najkraćim crtama, kako ga opisuju njegovi suradnici: „Antonio je vrlo ozbiljan istraživač koji se brine o svakom pa i najmanjem detalju u svojim eksperimentima. Stručnjak je za patologiju pčela te je najviše posvećen istraživanju grinjeVarooe i Nosemecerane.“ (www.researchgate.net/profile/Antonio_Nanetti)
Predavanje se baziralo na njegovom istraživanju da li je moguće reducirati broj tretmana (na svega dva tretmana godišnje) u borbi protiv varoe uz korištenje organskih sredstava.
Prije svega moramo dobro poznavati biološki razvojni ciklus varoe kako bi se adekvatno mogli boriti protiv nje. Činjenice govore sljedeće – ranjiva je samo kada nije u leglu i možemo ju držati pod nadzorom ali ju ne i istrijebiti. Nadalje, pravilna primjena oksalne kiseline ima izrazito visoku učinkovitost, ekološki je prihvatljiva i gotovo je nemoguće stvoriti rezistentnost na nju. S obzirom na dobro poznavanje učinkovitostii koristi zimskog tretmana, trebalo je utvrditi koje mogućnosti nam pruža ljetni tretman.
Znajući činjenicu da se svaki mjesec udvostručuje broj grinja u zajednici i ako imamo nepovoljan početak u veljači (previsoku invadiranost zajednice), za posljedicu imamo koban kraj za tu zajednicu. Nanetti smatra da do 50 varoa po zajednici u veljači je prihvatljiva brojka. U zimskom periodu kada nema legla nema ni razmnožavanja varoe. Dakle, otprilike u veljači kreće njeno ozbiljnije reproduciranje. Tablica: mjesečno dupliranje grinja varoe (izvor: A. Nanetti).
|
Broj grinja varoe |
||
Veljača |
10 |
50 |
100 |
Ožujak |
20 |
100 |
200 |
Travanj |
40 |
200 |
400 |
Svibanj |
80 |
400 |
800 |
Lipanj |
160 |
800 |
1600 |
Srpanj |
320 |
1600 |
3200 |
Kolovoz |
640 |
3200 |
6400 |
Rujan |
1280 |
6400 |
12800 |
Zimskim tretmanom (studeni / prosinac) smanjimo varou na prihvatljivu razinu, a ljetnim tretmanom kada dosegne kritičnu razinu (otprilike srpanj ) držimo invadiranost na prihvatljivoj razini.
Iako je oksalna kiselina već dugo u upotrebi, u početku je njena primjena bila nepraktična (u obliku spreja, sa učinkovitošću oko 92 – 93%). Sve do 1996. godine kada je prvi puta primijenjena metoda nakapavanjem. Metodom nakapavanja koristi se 4,2% otopina oksalne kiseline u šećernom sirupu slatkoće 60%. Aplicira se u količini od 5ml / ulici pčela.
Po otvaranju zajednice procijenimo broj ulica sa pčelama (npr. 6 ulica = 30 ml otopine) te tu količinu otopine oksalne kiseline nakapamo po pčelama. Preporuka Nanettija je da se nakapavanje vrši poprečno (cik cak) u odnosu na ulice sa pčelama a ne uzduž. Razlozi tome bili bi sljedeći: manji broj pčela direktno pogodimo sa otopinom (manje pogubno za te pčele), dio otopine koji ostane na satonoši pčele nožicama i socijalnom izmjenom kasnije raznesu po zajednici, kod uzdužnog nakapavanja dio koji padne na podnicu u neku ruku je izgubljen.
Nadalje, Nanetti je istraživao koja koncentracija je najučinkovitija. Na desetak različitih pčelinjaka u različitim klimatskim regijama 1996. godine testiranje je vršeno sa koncentracijom od 4,2% i duplo slabijom od 2,1%. Prosjek učinkovitosti kod koncentracije od 4,2% bio je 96,8%, dok je prosjek učinkovitosti kod koncentracije od 2,1% bio 89,5%. Isto tako ispitivanja su ponovljena i u nekim drugim Europskim državama u narednim godinama (Finska, Njemačka, Norveška, Švicarska) te su rezultati u prosjeku također bili preko 94% učinkovitosti. Efikasnost je ostala na visokoj razini unatoč različitim uvjetima i različitim regijama.
U tim Europskim zemljama tijekom testiranja gledala se i količina legla, broj pčela nakon izlaska zajednica iz zime. Imali su nekoliko kontrolnih grupa gdje su aplicirali različite koncentracije oksalne kiseline (4,2% – 3,2% – 2,1%) i kontrolnu grupu u kojoj nisu koristili oksalnu kiselinu. Mjerenja su pokazala da gotovo nikakve razlike odnosno bitnija odstupanja u broju pčela, količini legla nije bilo između tih grupa.
Nanetti je ispitao i da li i koliko vanjska temperatura utječe na efikasnost primjene oksalne kiseline. U tih nekoliko tretmana (minimalno 7 grupa, svaki put na drugoj kontrolnoj grupi) gdje su prosječne tjedne (studeni i prosinac) temperature bile redom 8,4°C / 3,2°C / 3,7°C /… / -1,5°C / -0,7 °C / -0,4°C. Dakle tu su noćne i dnevne temperature bile između -9°C do +18°C. Prosječna učinkovitost tretmana je i dalje bila 98%, dakle na visokoj razini.
Nanetti je naglasio da je iznimno bitna ispravna koncentracija otopine oksalne kiseline jer o njoj ovisi efikasnost tretmana. Tu već postoje u nekim državama članica EU registrirani VMP-ovi (npr. Api – Bioxal ; navodno će već u travnju/svibnju 2017. biti dostupan i u RH) sa dvostruko pročišćenom oksalnom kiselinom (u njoj nema ostataka teških metala) koju samo treba umiješati u točnu količinu šećerne otopine 1:1 kako bi se dobila ispravna koncentracija od 4,2%. Na taj način je u potpunosti uklonjena mogućnost izrade pogrešne koncentracije otopine.
A sada onaj, možda manje poznati dio, ljetni tretman. Da li možemo uspješno koristiti tretman oksalnom kiselinom i u ljetnom periodu?
Prvo je trebalo utvrditi kako oksalna kiselina utječe na pčele i med tijekom ljeta s obzirom da su u potpunosti druge prilike u zajednici u odnosu na zimu. Istraživanja su pokazala da se u ljetnom periodu pčele unutar 96 sati (4 dana) u potpunosti dekontaminiraju tj. kompletno očiste oksalnu kiselinu sa svojih dlačica i iz košnice. Zbog tako kratkog perioda isključena je mogućnost kontaminacije meda, a isto tako i varoa nema mogućnosti postati rezistentna na oksalnu kiselinu.
S obzirom da se pokazalo kako ljetni tretman nema opasnosti za pčele i med, trebalo je još riješiti drugi, puno teži dio. Kako varou dovesti u situaciju da ju se može uništiti s obzirom da je ona u leglu nedodirljiva! Dakle cilj je bio natjerati varou da prijeđe iz legla na pčele kada je itekako ranjiva.
Rješenje je bilo u prekidu legla. Postupak bi bio sljedeći.Zatvoriti maticu u mali kavez čije su stranice napravljene od „umanjene matične rešetke“. Kavez se fiksira na satonošu okvira. Matica u njemu boravi zatvorena narednih 25 dana dok se sve leglo ne izleže (trutovsko leglo – 24 dana). Nakon 25 dana maticu puštamo van iz kaveza te zajednicu tretiramo otopinom oksalne kiseline na isti način kao i zimi. Kada sam napisao „umanjena MR“ tu treba spomenuti Nanettijeva iskustva (a i većina nas pčelara imala je iskustvo da mu mlada matica prođe kroz MR). Otvor na kavezu mora biti ipak malo manji nego na klasičnoj matičnoj rešetci. Razlog tome je taj da matica uslijed toliko dana ne nesenja jajašaca „smršavi“ i mogla bi se provući kroz klasičnu matičnu rešetku (na slajdu se lijepo vidi ta razlika).
Efikasnost ljetnog tretmana pod tim okolnostima opet je provedena u nekoliko regija kroz nekoliko godina. Učinkovitost se kretala oko 98%. Paralelno s time (2010., 2011. i 2012.) su se provodila ispitivanja jačine zajednica (broj pčela) i količine legla u tretiranim i kontrolnim (netretiranim) zajednicama u periodu pripreme za zimu. Što se tiče brojnosti pčela u tretiranim zajednicama broj pčela je bio manji za nekih par posto do 10% u odnosu na kontrolnu skupinu. Što je i za očekivati zbog prekida legla. Međutim količina legla u pravilu je bila dosta veća u tretiranim zajednicama u odnosu na kontrolne (i to se moglo očekivati budući da je zajednica osjetila onaj manjak u broju pčela). I upravo ta činjenica daje neke zadivljujuće pozitivne učinke ovog tretmana koje bi mogli nazvati „dodatnim prednostima“ (additionaladvantages).
Ovdje treba još spomenuti da je Nanetti kontrolirao smrtnost matice i u tretiranim i u kontrolnim zajednicama. Rezultati istraživanja govore da nema nikakve razlike. U kontrolnim zajednicama smrtnost matice je bila 5% isto kao i 5% u tretiranim zajednicama.
Isto tako treba napomenuti da zatvaranje matice na period od 25 dana je iznimno bitan za učinkovitost tretmana. Istraživanja pokazuju da ako skratimo taj period i maticu držimo u kavezu 18 dana – učinkovitost je 93,1%, ako je matica zatvorena 21 dan – učinkovitost je 97,5 %, ako je u kavezu 25 dana – učinkovitost je 99,0%, a ako ju držimo zatvorenu 28 dana – učinkovitost je 99,1%. Možda se na prvu čini mala razlika, međutim na velikom broju varoa i 1 postotni bod je značajan.
I na kraju, koje su to dodatne prednosti za tretirane zajednice koje Nanetti navodi:
– Prilikom traženja matice kod njenog zatvaranja u kavez imamo priliku dubinski prekontrolirati leglo i zdravstveno stanje zajednice
– Prekid legla ide pod ruku povećanim količinama meda u zajednici (matica je prisutna u zajednici, a mlade pčele nisu angažirane na othrani legla)
– Taj period može se iskoristiti za značajniju proizvodnju matične mliječi – mlade pčele koje ne odgajaju leglo u izobilju raspolažu sa matičnom mliječi
– Podiže se ukupno zdravstveno stanje zajednice
– Krajem kolovoza imamo uniformno i kompaktno leglo
– Ličinke su izrazito obilno hranjene
– Puno mladih pčela
– Čak i pojavu lučenja voska i gradnje zaperaka na satonoši krajem kolovoza
– Puno zdraviji izgled zajednice
– Iznimno visoka razina vitalogenina u hemolimfi u odnosu na kontrolnu grupu
Nanetti je provodio dodatna ispitivanja i sa timolom (od nekoliko različitih proizvođača). Međutim u određenim temperaturnim oscilacijama i u različitim regijama dobiveni rezultati nisu bili jednoznačni. Tako da u ovom trenutku daje prednost oksalnoj kiselini.
Osobno, metoda mi je jako primamljiva i ima smisla. Međutim javljaju mi se i neke nepoznanice. Kako je ta metoda primjenjiva na velikom broju zajednica (par stotina zajednica) i zajednica kao nukleusa/oplodnjaka koje su u tom periodu na pčelinjaku. Šta je sa zajednicama u kojima je baš u tijeku sparivanje matice. Te nadalje, uzmimo da smo i odradili sve kako treba – reinvazija varoe sa okolnog područja. Trebalo bi probati na manjem uzorku (npr. jedan izolirani pčelinjak) i po mogućnosti razmijeniti iskustva. Medno!