Otkako se bavim pčelarstvom, gledam na svijet malo drukčijim očima. Otkrio sam da svakim danom sve više promatram biljke oko sebe u svojoj okolini. Analizom bilja iz svog okoliša i utjecaja vremenskih promjena na njih, došao sam do spoznaje kako u našim šumama nestaju divlje vrste trešnji, jabuka i krušaka koje su nama pčelarima jako bitne u proljetnoj paši. Nedavno sam vozeći se Zagrebom naletio na prekrasno stablo visine cca. 15 metara punog bijelih cvjetova koji su intenzivno mirisali po medu. Na temelju opojnog mirisa odmah sam pomislio da se radi o medonosnoj biljci.
Kako sam prilazio biljci osjetio sam njen miris na otprilike 50-ak metara udaljenosti i odlučio više saznati o njoj. Ubrao sam jednu grančicu sa stabla za uzorak i krenuo kući u Veliku Goricu. Na putu sam promatrao okolinu ne bih li pronašao još koje stablo s istim cvjetovima. No, uzalud. Uzorak sam odnio u vrtni centar u Velikoj Gorici i otkrio da se radi o sremzi.
Uvjerenja da bi ta biljka mogla biti važna za pčelarstvo, nastavio sam istraživanje i u knjizi Emilije Vukičević, Dendrologija (Naučna knjiga 1987.) otkrio slijedeće:
– SREMZA (Prunus padus), rod prunus, red:Rosales, narodnih imena cremza, cremža, ptičja trešnja crimeza, crinza, črneza, sremsa, sremša i sremzika. Može biti grm ili stablo koje naraste do visine od 15 metara. Cvate krajem travnja i u svibnju , te ga ubrajamo u kategoriju samoniklog jestivog bilja koje tvori široku, zaobljenu krošnju, a korjenov sustav je plitak i širok. Listovi su slični listu trešnje ili višnje dok su cvjetovi dvospolni, bijeli i mirisni, gusto skupljeni u viseće grozdove duge 10-15 cm, te kao što je već spomenuto, cvatu krajem travnja i u svibnju. Rado ih posjećuju pčele koje skupljaju pelud i nektar. Plodovi su okruglaste male i crne koštunice veličine graška, jestive su i rado ih jedu ptice, a dozrijevaju u lipnju.
Sremza je rasprostranjena u Europi te u središnjoj i sjevernoj Aziji, dok je kod nas ima rijetko. Ima je u sjevernoj Hrvatskoj na brežuljkastim područjima i vlažnim mjestima uz rubove šuma ili duž rijeka i potoka. Nekada se sadila kao ukrasna biljka. Prema literaturi razmnožava se sjemenom (vegetativno) i reznicama. Otporna je na temperature do -30°C, a nešto je manje otporna na gradska onečišćenja (teža onečišćenja). Kad se posiječe, iz panja potjeraju novi izdanci.
Prema svemu što sam uspio saznati o biljci, radi se o još jednoj vrlo interesantnoj biljci za pčelare kojom bi se mogla popuniti još jedna rupa u pčelinjoj paši, kojih nažalost ima sve više.
Med sremze je svijetlo žut, ugodnog okusa, te poslije vrcanja brzo kristalizira .