Posted on

  1. UVOD
     2. SASTAV PELUDI
        3. UČINCI I SVOJSTVA PELUDA
           4. POMOĆ PELUDA KOD POTEŠKOĆA SA PROSTATOM
              5. NAČIN KORIŠTENJA PELUDA
                 6. RECEPTURE
                    7. NEŠTO O PELUDNOM ZRNCU

 

1. UVOD

 Pelud su muške spolne stanice presudne za razmnožavanje biljnih vrsta. Pelud je nosilac genskih svojstava biljke i zato sadrži sve neophodne hranjive tvari za stvaranje i razvoj novog života.

 Pčelinjoj zajednici pelud je glavni izvor bjelančevina, vitamina i minerala. Pčele peludna zrnca sakupljaju sa cvjetova biljaka, istodobno im dodajući nektar  i tvari svojih žlijezda oblikujući male granulice. Veličina tih granulica je otprilike veličine zrna okrugle riže. Pčele te granulice prenose do košnice u ˝košaricama˝ na stražnjem paru nogu. Svaka granula pčelinjeg cvjetnog praha sadrži od nekoliko stotina tisuća do preko 2 milijuna peludnih zrnaca. Koliko je pelud važan pčelama govori i podatak da pčelinje društvo godišnje za svoje potrebe potroši i do 50 kg peluda.

 Pelud je, osim za pčele, vrlo vrijedan biološki materijal i za ljudsko zdravlje jer sadrži izvanredno uravnotežene prirodne sastojke: bjelančevine, šećere, vitamine, minerale, enzime, biljne hormone, eterična ulja, vodu te neprobavljiva vlakna u ovojnici.

 Takva odmjerenost i toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno ni u jednom drugom biljnom obliku. Pelud predstavlja izuzetno rijetku prirodnu riznicu hranjivih tvari od kojih potječu njegova ljekovita svojstva koja utječu na poboljšanje i održavanje čovjekovog zdravlja.

 

 

2. SASTAV PELUDI

 Peludno zrnce ima vrlo bogat kemijski sastav i kako je već spomenuto, sadrži sve hranjive tvari neophodne za rast i razvoj organizma. Sadržaj i građa peludnog zrnca do danas su vrlo dobro istraženi i u literaturi detaljno opisani, budući da su od davnina predmet proučavanja mnogih znanstvenih disciplina – za razliku od propolisa i matične mliječi, koji se tek odnedavno ozbiljnije istražuju jer se ljudi sve više okreću prirodi i zdravom načinu prehrane.

VODA: – u sakupljanom peludu 25 – 30 %
  – u sušenom peludu 5 – 10 %

BJELANČEVINE (proteini) : – zastupljene u najvećem postotku, u širokim
  granicama od 7 do 40 %
– nalaze se gotovo sve aminokiseline
– ALERGIJSKA OSJETLJIVOST uglavnom
   potječe od bjelančevina

UGLJIKOHIDRATI: – od 20 do 40 % prevladavaju jednostavni šećeri koji  
      potječu iz nektara i meda
   – 1 – 3 % celuloze iz omotača peludnih zrnaca
   – oko 2 % škrob

MASTI:  – ovisi o biljnom porijeklu i najčešće iznosi 1 – 5 %
– pelud sadrži 12 masnih kiselina, koje ljudski organizam mora
   uzimati s hranom, jer ih sam ne može sintetizirati
– zbog nedostatka tih kiselina u ljudskom organizmu nastaju
  oštećenja jetre, razne kožne bolesti, slabi tek, česti su
  poremećaji središnjeg živčanog sustava

VITAMINI: – pelud je vrlo bogata vitaminima
– B1, B2, E, A, C, D, …
– utječu na živčani sustav, izmjenu tvari i probavni sustav

MINERALI:  – pelud sadrži mnogo mineralnih tvari, 1 – 7 %
            – najzastupljeniji su kalij, kalcij, fosfor i magnezij
            – zatim slijede još i silicij, željezo, sumpor, klor i bakar, a u manjim
                     količinama i drugi
– variraju ovisno o porijeklu peludi i stoga se raznobojna peludna  
  zrnca miješaju


POLIFENOLI: – oni predstavljaju dio hranjivih tvari koje su vrlo značajne u
      održavanju zdravlja
    – tu spadaju flavonoidi te organske i fenolne kiseline

ENZIMI: – pelud ima jako veliki broj enzima i koenzima u savršeno
        izbalansiranom odnosu – čak 5000
      – oni imaju važnu ulogu katalizatora u biokemijskim procesima
      – to su amilaza, invertaza, katalaza, peroksidaza, fosfataza …

LECITIN: – on je vrlo bitna tvar
– ugrađuje se u moždano tkivo i završetke živaca, a potreban je za
  njihovo normalno funkcioniranje

NUKLEINSKE KISELINE: – ima ih od 0,6 do 4,9 %
      – dominiraju ribonukleinske kiseline

HORMONI: – zbog prisutnosti hormona biljnog porijekla – fitosterola, vjeruje se
             da pelud ima tzv. estrogenski učinak ( učinak ženskog spolnog
                      hormona estrogena)
  – utječu na spolne funkcije organizma

ETERIČNA ULJA: – u peludu djeluju antibakterijski

 Zbog navedenih sastojaka, pelud može poboljšati opće stanje organizma. On je jedan od najbogatijih izvora hranjivih tvari i sadrži sve neophodne nutritivne supstance za stvaranje novog života te najveći dio hranjivih tvari za daljnji razvoj. Ipak je očito da ishrana samo peludom nije dovoljna. Pčelama također treba i med, odnosno dovoljna količina ugljikohidrata da bi preživjele.

 

 

3. UČINCI I SVOJSTVA PELUDA

 Antioksidacijska svojstva: zbog sadržaja polifenola, nekih vitamina, minerala i organskih tvari, pelud je prirodni antioksidans koji neutralizira slobodne radikale nastale izlaganjem zračenju, otrovima i drugim snažnim fizikalnim i emotivnim stresorima.

 Jačanje imuniteta: pelud pomaže poboljšanju imunološkog sustava. Znanstveno je dokazano da neke hranjive tvari sadržane u peludu kao što su proteini, kiseline, vitamini, kalcij, magnezij, nukleinske kiseline, lecitin i cistein, jačaju obrambeni sustav suprotstavljajući se štetnim učincima oksidativnog stresa.

 Antibakterijska svojstva: pelud sprječava razvoj štetnih bakterija u crijevima životinja. Dokazano antibiotsko djelovanje jače je izraženo na gram-negativne bakterije ( E. Coli, Salmonella, Proteus vulgaris).

 Kontrola tjelesne mase: vjeruje se da pelud, zbog visokog sadržaja lecitina, povoljno utječe na tjelesnu masu, jer navodno popravlja biokemijski poremećaj u metabolizmu i zato može normalizirati tjelesnu težinu bez obzira na gojaznost ili mršavost. Uz to, aminokiselina fenilalanin navodno također pomaže u kontroli težine, jer djeluje na centar koji regulira osjećaj gladi i sitosti. U slučaju prekomjerne težine smanjuje potrebu za hranom, a kod mršavosti potiče apetit.

 Utjecaj na probavni sustav: pelud sadrži značajnu količinu aminokiselina i proteina za koje je poznato da potiču lučenje probavnih sokova i pomažu boljoj probavljivosti. Uz to, vjeruje se da mikroflora iz peluda utječe na ravnotežu crijevne flore.

 Alergijske reakcije: svjedoci smo sve učestalijih i kompleksnijih pojava alergijskih reakcija – optužujući za to biljke !?

 Međutim, biljke obavljaju svoju prirodnu funkciju oprašivanja i razmnožavanja, kako su to činile i prije pojave čovjeka na zemlji. Znanstvena dostignuća upućuju na to da su čovjek i suvremeni način života zapravo to što se mijenja. Naime, pod utjecajem sve veće količine stresa koji život današnjice nezaustavljivo nameće, mijenja se i čovjekov imunološki sustav koji sve češće reagira alergijskim reakcijama, čak i onda kada za to nema biološke potrebe kao što je to u slučaju alergijske reakcije peludom.

 Postoje neka istraživanja da je uzimanje pčelinjih proizvoda, pa i peludi, prije sezonske polinacije pridonjelo potpunom izlječenju ili znatnom poboljšanju kod 73% pacijenata s peludnom groznicom i kod 78% oboljelih od astme. Pri tome se smatra da kvercetin iz peluda sprječava oslobađanje histamina i tako doprinosi smanjenju alergijskih pojava.

 Seksualno zdravlje: prema mišljenju istraživača pelud pokazuje estrogensko djelovanje (učinak ženskog hormona estrogena), jer ima veliku količinu fitosterola (biljnih hormona). Zato se vjeruje da kod žena olakšava predmenstrualne poteškoće i ublažava menstrualne bolove, a menstruacijski ciklus normalizira.

 Također, pelud povoljno utječe i na rad spolnih žlijezda u muškaraca i žena zahvaljujući biljnim hormonalnim tvarima.

 Navodno, poslije jednog mjeseca uzimanja peludi kod 50% muškaraca s poteškoćama impotencije, stanje se znatno poboljšalo, a broj spermatozoida povećao, navodi literatura.

 Isti izvor navodi da su ispitivanja pokazala da su simptomi menopauze nestali kod 82% žena nakon 30 dana uzimanja mješavine pčelinjeg cvjetnog praha, matične mliječi i vitamina C.

 

Pozitivan učinak peluda:
– na rast i razvoj
– povećava plodnost
– povećava broj leukocita, eritrocita i trombocita
– poboljšava cirkulaciju krvi
– biostimulativna i regenerativna svojstva (jetra)
– protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano-crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih puteva (Esherihia coli, Salmonella, Proteus Vulgaris)
– djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida)
– usporava starenje
– pomaže kod probavnih smetnji
– stimulira apetit
– održava homeostazu organizma
– povećava otpornost na bolesti
– jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca
– djelotvoran kod iscrpljenosti
– olakšava umni rad
– poboljšava vid
– poboljšava rast kose

 S obzirom na sve navedeno, pelud treba više koristiti za poboljšanje općeg stanja organizma, a to znači i sprječavanje nastanka bolesti.

 

 

4. POMOĆ PELUDA KOD POTEŠKOĆA SA PROSTATOM

 Bolest prostate pogađa više od polovine sveukupne muške populacije, a učestalost se povećava sa dobi. Upala, povećanje i rak prostate tri su tipična problema s kojima se suočavaju muškarci.

 Prostatu imaju samo muškarci. To je žlijezda koja okružuje donji dio (vrat) mjehura. Pri rođenju prostata je otprilike veličine graška, raste do dvadesete godine, kada dostiže svoju odraslu veličinu. Ne mijenja se do 45. godine, kad često ponovno počinje rasti. Taj rast često se povezuje sa hormonalnim poremećajima u starosti.

 Najpoznatije djelovanje peluda je svakako na smanjenje problema kod bolesti prostate. To je bolest kod koje se prostata uveća i pritiščući mokraćnu cijev, utječe na mogućnost mokrenja.

 Tijekom 1986. i 1987. godine prof. Herman B. je u Hamburgu proučavao djelotvornost i podnošljivost peluda te proveo istraživanje  i utvrdio odlične rezultate kod oko 70% bolesnika. 
Na koji način pelud utječe na normaliziranje stanja prostate? Smatra se da je za povećanje prostate odgovorno nagomilavanje 5-alfa-dihidrotestosterona koji nastaje iz testosterona (muškog spolnog hormona) uz pomoć enzima 5-alfa-reduktaze. Pelud sadrži komponentu koja blokira rad spomenutog enzima. Uz navedeno, ipak se smatra da je presudna uloga peluda njegovo sprječavanje razvoja i rasta stanica prostate, a i samim time njenog povećanja.

 Naime, jedno istraživanje je pokazalo da i uz prisustvo male količine komponente peluda topive u vodi, prestaje rast stanica. Također, u nizu ispitivanja je dokazano da pelud sadrži i jednu komponentu topivu u mastima koja suzbija upalu pa tako i s te strane znatno pomaže u liječenju prostate.

 Danas se svim muškarcima starijim od 40 godina preporuča uzimanje peluda po jednu malu žličicu dnevno, koja ne samo što će otkloniti pojavu problema s prostatom, već i okrijepiti organizam hranjivim sastojcima.

 

 

5. NAČIN KORIŠTENJA PELUDA

 NAPOMENA: Treba naglasiti da pelud može izazvati burne reakcije kod osoba koje ne podnose pčelinje proizvode i sklonih alergijama. Simptomi su: povraćanje, proljev, bol u predjelu trbuha, glavobolje, svrbež, curenje iz nosa, otežano disanje, osip pa i alergijski šok.

 Treba još napomenuti da postoji mogućnost pojave rezistencije kod dulje upotrebe peluda. Rezistencija se može izbjeći pravilnim doziranjem količina i vremenskim pauzama korištenja peluda.

 

 Pčelarska praksa, narodna iskustva, ali i moderna istraživanja dokazuju značajno pozitivno djelovanje peluda na ljudski organizam. Kod upotrebe u preventivne svrhe, već nakon 15 dana čovjek se osjeća vedrijim i sposobnijim za veće napore pri radu, koža postane zategnutija, obrazi i lice postaju rumeniji, a srčani ritam stabilniji uz osjetno poboljšanje fizičkih sposobnosti.

 Ljudi lako probavljaju pelud, koja se može uzimati sama ili pomiješana s medom. Općenito, uporabom peluda u prehrani nema kontradikcija, a samo u veoma rijetkim slučajevima javljaju se alergije, koje se mogu spriječiti smanjivanjem doze i obaveznim savjetovanjem s liječnikom.

 Način korištenja peluda je vrlo važan. Kada bi ga konzumirali bez prethodne ˝obrade˝ – klijanja, najveći dio peludi se ne bi iskoristio, jer je sadržaj peludnog zrnca zaštićen peludnom ovojnicom.

 Stoga su preporuke otopiti pelud i ostaviti barem nekoliko sati (barem 6 – 12 sati) da odstoji u čaši mlake vode, u mlijeku, jogurtu, čaju ili soku zajedno sa žlicom meda. Za to vrijeme pelud proklija i oslobodi svoj sadržaj.

 Drugi način je pelud u kombinaciji s medom. Med je odličan konzervans, a i sadrži određeni postotak vode potrebne da bi peludna ovojnica popucala te time i pelud oslobodila sadržaj. Omjer je 30% usitnjenog peluda i 70% meda. Mješavina se koristi najranije tjedan dana nakon izrade, zbog gore navedenih razloga.

DOZIRANJE PELUDA:

Izvorno sakupljena ili sušena pelud:
 
I) Za djecu:
Od 3 – 5 godina:   5 – 10 g/dan
 Od 6 – 12  godina:  10 – 20 g/dan

 Odrasli:
 Početna doza za odrasle:   10 – 20 g/dan
 Preventivno korištenje – odrasli:  20 – 30 g/dan
 Kod oboljenja:    20 – 40 g/dan

II) Kod peluda pomiješanog s medom preporuka je 1 žlica dnevno. Kod većih poremećaja preporuka je dozu povećati 2 do 3 puta, ovisno o težini oboljenja.

MJERICE (otprilike):  velika žlica na vrh (žlica za juhu)  : cca ~ 13 g
   (za sušenu pelud)  mala žličica na vrh (žličica za kavu) : cca ~ 5 g
    mjerica od 100 ml       : cca  ~ 70-75 g

 Pelud se može koristiti i u izvorno sakupljenom obliku (povećana količina vlage). U tom slučaju čuva se u zamrzivaču (budući da je podložan kvarenju) na   –18°C, a prilikom konzumacije uzima se samo količina za tjednu potrošnju i tada se čuva u hladnjaku do 4°C.

 Pelud se uzima 1/2 sata prije jela.

 Pelud se čuva na suhom i tamnom mjestu. Temperature više od 40°C i sunčeva svjetlost uništavaju visoko vrijedne tvari u peludu.

 Kako bi se očuvali svi hranjivi sastojci u peludu njegovo sušenje je vrlo odgovoran posao, a i načinu čuvanja treba posvetiti posebnu pažnju.

 Svježa zamrznuta i sušena pelud bez značajnijeg gubitka svojstava mogu se čuvati i do godinu  dana, a pomiješana s medom i do dvije godine.
 
 Preporuka osobama kojima je miris ili okus peludi preintezivan i odbojan je da ga uzimaju u kombinaciji s medom koji će ga znatno ublažiti. U početku konzumirati u puno manjim količinama od preporučenih, dok se organizam ne privikne.  Isto tako zbog privikavanja se prva dva tjedna može uzimati odmah nakon obroka.

 

 

6. RECEPTURE

PELUD S MEDOM I MASLACEM ZA JAČANJE IMUNITETA :

 Maslac 100 g
 Med 50 g
 Sušena mljevena pelud  10 g  (najbolje mljeti u mlincu za kavu, ali ne
predugo kako se ne bi pelud previše zagrijala)

Na maslac i med stavlja se pelud i sve se dobro izmiješa. Za doručak se jedna žlica namaže na kruh i to se preporuča djeci i odraslim osobama kao dodatak prehrani, a i svima koji se oporavljaju poslije neke bolesti. Mješavina se čuva na hladnome mjestu u staklenci.

PELUD S MEDOM ZA JAČANJE IMUNITETA – tekući pripravak:
 
 Svježa pelud 50 g
 Med 180 g
 Voda 8 dl

 Najprije otopite med u hladnoj vodi pa postupno dodajte pelud uz neprekidno miješanje. Mješavinu ostavite 2-3 dana na sobnoj temperaturi  (20°C). Za to vrijeme doći će do vrenja. Mješavina je ugodna okusa.
 Uzima se prije ručka i večere po 1,5 dl pripravka, koji se prije uporabe promućka. Pripremljena količina dovoljna je za 6 dana.

PELUD S MEDOM ZA JAČANJE IMUNITETA – gusta mješavina:
 
 Sušena mljevena pelud 50 g
 Med 250 g
 
 Izmiješajte pelud s medom i načinite gustu masu koju čuvajte u staklenci, na sobnoj temperaturi.
DOZA: Uzima se 2-3 puta dnevno po 1 žličica pripravka, pola sata prije jela. Iako ova mješavina teško fermentira može se upotrijebiti već nakon tjedan dana, uz prethodno miješanje.

 

 

 

7. NEŠTO O PELUDNOM ZRNCU

 Pelud je vrlo sitni, odvojivi i prijenosni biljni organ s muškim genetskim nasljeđem. Veličina peludnog zrnca kreće se od 2μm do 250μm (1mm = 1000μm). Peludno zrnce se sastoji od ˝živog sadržaja˝ i vanjskog omotača. Dva glavna sloja čine vanjski omotač zrnca: intina (unutrašnji prilično propusan sloj) i eksina (vanjski sloj) građen od sporopolenina, tvari koja je nepropusna i kemijski izvanredno otporna. Eksina štiti peludno zrnce i njegov sadržaj od opasnosti iz okoline. Ona predstavlja identifikacijsku iskaznicu pojedinog peludnog zrnca, jer je kod svake biljne vrste njezina površina specifično oblikovana – s brazdama, porama ili izbočinama tipičnim za tu biljku ili biljnu skupinu, što nam pomaže da, i onda kada nemamo biljku u blizini, odredimo o čijoj je peludi riječ. Ta karakteristika ima značajnu ulogu u analizi meda kod dokazivanja njegove kvalitete i porijekla. Poznato je da samo pravi med sadrži peludna zrnca u određenoj količini i točno poznatim oblicima zrnaca.

 O iznimnoj čvrstoći i otpornosti eksine govore i činjenice da te ovojnice peludnih zrnaca sačuvanih struktura nalazimo i u talogu bivših jezera, močvara i tresetišta nekoliko metara u tlu, u slojevima starim nekoliko tisuća godina.

 Eksina ipak ne pokriva intinu potpuno jednolično, jer bi se tako onemogućili oprašivanje i razmnožavanje biljaka. Priroda se pobrinula da eksini ostavi otvore ili tanja mjesta u obliku izduženih brazda ili okruglih pora kroz koje iz peludnog zrnca putuje jezgra s muškim nasljednim materijalom van. Dakle, kada peludno zrnce dođe u vlažnu sredinu, ono otpušta niz kemijskih spojeva tj. proklija.

 Poznavajući iskonsku svrhu peluda i mehanizme kako zrnce funkcionira, dolazimo do važne činjenice i pitanja kako ljudi trebaju konzumirati pelud da bi u potpunosti iskoristili sva  njegova svojstva.

 Zaključujemo da pelud mora proklijati kako bi se u potpunosti iskorisile sve njegove blagodati, što je opširnije objašnjeno u poglavlju o njegovoj primjeni.