Zadnjih godina pridružio se moj sin radovima na pčelinjaku.Ne oduševljavaju ga svi poslovi, ali većini se veseli. Kako prošla godina nije bila reprezentativna u smislu prihoda i prinosa u pčelarstvu, što znači da su i zalihe prikupljene iz prirodnih izvora bile oskudne, pristupili smo brzom pregledu pčelinjih zajednica. Neke su, naravno, već na satonošama, usprkos prihranjivanju šećerom u ljeto. Topli zimski dani donijeli su svoje i mi smo bili prisiljeni nekim zajednicama dodati pogače.

Dvojici taj posao ide brzo. Stigli smo tako i do zadnje zajednice na čijem je krovu Tin skalpelom pripremao pogače. Pošto je taj dan bio hladan, pčele nisu izlazile iz košnica, a kada smo otvorili zadnju ( i najslabiju ) zajednicu, nekoliko ih je odmah napalo. No, bili smo zaštićeni i nije bilo problema. U jednom tenutku Tin se požalio da mu je pčela ušla ispod trenirke i pokušao ju je izvaditi. U tom nastojanju je vjerojatno pritisnuo pčelu i ona ga je ubola, što je popratio riječima: “Kako boli, upiknula me ravno u žilu.” Pošto nije prvi put da ga pčela ubode, i to po nekoliko u kratkom vremenu, nismo se više obazirali na to. No, za nekih sat vremena, dok smo obavljali druge radove na pčelinjaku, požalio se: “Tata, sve me svrbi”. Tog trenutka shvatio sam što se događa , pogledali smo ispod pazuha i dobili potvrdu da ima alergijsku reakciju. Odmah smo krenuli liječniku, moram priznati, ne malo zabrinuti. Kod liječnika je dobio injekciju uz komentar da već dugo nisu vidjeli tako jaku alergijsku reakciju.

Iz ovoga sam izvukao pouku, opreza nikada dosta. Pčela nas može ubosti i na potencijalno opasna mjesta gdje samo jedan ubod može dovesti do komplikacija. Ovo naše iskustvo prošlo je samo sa alergijskom reakcijom. Prije nekoliko mjeseci, a što je priopćeno i u medijima, jedan pčelar iz Dalmacije je umro od uboda, makar mu to do tada, sigurno, nije bio niti prvi, niti jedini. Dakle, kolege oprez! Često smo daleko od ambulanti, a nesreće se ne događaju samo drugima.