1. UVOD
   2. ŠTO JE MED
      3. DOBRO JE ZNATI – ČINJENICE O MEDU
         4. NEKE VRSTE MEDA 
            5. FIZIKALNA SVOJSTVA MEDA
               6. UČINCI MEDA
                  7. KEMIJSKI SASTAV MEDA

1. UVOD

 U današnje vrijeme, iako su ljudi skloni traženju skupih rješenja i skupih lijekova, tendencija je okretanju zdravom načinu prehrane i ˝nezagađenim˝ proizvodima. Ljudi uviđaju da znatno mogu ublažiti tegobe, pa čak i neke bolesti, korištenjem zdrave hrane u koju ubrajamo i med, koji je dostupan svima.

 Danas naročito dolazi do izražaja izloženost pesticidima, konzervansima, radijaciji, genetski modificiranoj hrani, aditivima, stresu svake vrste. Ti negativni faktori ostavljaju upečatljive posljedice na naše zdravlje. Pčelinji proizvodi su rijetka vrsta hrane, koja do krajnjeg potrošača dolazi u neizmijenjenom obliku, bez industrijske prerade – onakvi kakve su ih pčele proizvele, bez aditiva i konzervansa.

 Znanstvene spoznaje, do kojih se došlo u posljednjih nekoliko godina, govore nam da samo svakodnevno konzumiranje meda u malim količinama od barem jedne žličice na  dan, osigurava niz korisnih učinaka na ljudsko zdravlje.  To je najjeftiniji izvor zdravlja koji se danas može kupiti.

 

2. ŠTO JE MED

 Med je najdostupniji pčelinji proizvod i koristi se od davnina. Nazivaju ga ˝zlatom prirode˝ i ˝zaboravljenim blagom povijesti˝. Med je prvi slatkiš kojeg je čovjek okusio.

 Biljke luče nektar, kojeg neki nazivaju  još i ˝sokom života˝ biljaka, kako bi privukle pčele, a one ih za uzvrat oprašuju i stvaraju novi život. Sakupljeni nektar pčele pretvaraju u med.

 Med je slatka, gusta, viskozna tekuća ili kristalizirana tvar koju ljudi nisu još ni dan danas uspjeli proizvesti umjetnim, industrijskim putem. Med za razliku od običnog šećera koji predstavlja samo ˝sirovu energiju˝ sadrži jednostavne, lako probavljive šećere fruktozu i glukozu, zatim vitamine, minerale, bjelančevine, fermente, biljne hormone, flavonoide …

 

3. DOBRO JE ZNATI – ČINJENICE O MEDU

• Prirodno svojstvo meda je kristalizacija, zbog prezasićenosti jednostavnim šećerima.
• Sve pčelinje proizvode treba što dulje držati u ustima, jer oni sadrže veliki broj jednostavnih tvari koje se mogu apsorbirati direktno u krv putem podjezičnih krvnih žila. To nam osigurava maksimalnu iskoristivost jer, ako ih odmah progutamo, želučane kiseline dio tih tvari odmah razgrade.
• Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari od svjetlijih vrsta medova.
• Med ima hidroskopna svojstva tj. sposobnost upijanja vlage. Stoga ga treba uvijek nastojati uzimati s tekućinom (veće količine meda uzete na tašte mogu izazvati bolove u želucu).
• Med se pri dekristalizaciji ne smije zagrijavati na temperaturu višu od 40°C jer gubi vrijedna svojstva.
• Med treba uvijek uzimati sa čistim, suhim drvenim, plastičnim, keramičkim ili staklenim predmetima, a nikako metalnim žlicama. Kod kontakta metala s medom dolazi do reakcija organskih kiselina iz meda i metala (Fe, Zn i dr.) što dovodi do nepoželjnih reakcija za ljudski organizam.
• Organoleptičkom procjenom meda obuhvaćeni su: okus, miris, boja, konzistencija, čistoća i zrelost meda.
• Med lako i brzo upija vanjske mirise o čemu valja voditi računa prigodom skladištenja.
• Peludna analiza meda je pokazatelj podrijetla i kakvoće meda.
• Preporuka je konzumirati med sa prostora gdje živite jer samo taj med sadrži peludna zrnca sa tog prostora. Organizam se na taj način privikava na te vrste peluda i stvara otpornost na alergijske reakcije.
• Med se čuva u zatvorenim posudama na suhom, tamnom mjestu i na sobnoj temperaturi. U tim uvjetima med zanemarivo gubi svoja svojstva unutar dvije godine.
 Neki autori preporučaju čuvanje meda na teperaturama od 5°C do 10°C. U tim uvjetima med može sačuvati svoja svojstva tijekom desetak i više godina.
 Naime, med se može čuvati neograničeno, ali s vremenom on gubi svoja ljekovita svojstva zbog djelovanja enzima koji se nalaze u njemu. Najnepovoljnije čuvanje meda je na temperaturi između 11°C i 21°C, budući da te temperature pogoduju razvoju osmofilnih kvasaca koji se nalaze u medu. 
• Jedna litra meda ima težinu od 1,42 kg.
• Med se smrzava na temperaturi od –17°C. Tada se volumen meda smanjuje za 10%.
• Proces kristalizacije se najbrže odvija na temperaturi od 14°C.

• Jednostavan način raspoznavanja prirodnog meda od meda upitne kvalitete:
o Prisutnost vode u medu možemo prepoznati tako što se kap meda vrlo brzo razlije na staklenoj površini, dok kap čistog meda ostaje spljoštena
o Da li je med ˝zreo˝ ili nije, možemo raspoznati po njegovom curenju iz žlice. Nezreli med je vodeniji i vrlo brzo iscuri sa žlice, dok je zreli med gušći, a sa žlice curi vrlo sporo i bez prekida
o Kada se staklenka s medom okrene, zračni balon se mora polako pomicati prema vrhu, kao jedinstvena kugla
o Kada med curi sa žlice, ne smije kapati, već mora bez prekida curiti sve do debljine konca.

 

4. NEKA VRSTE MEDA

 Livadni med: med od raznog livadnog cvijeća, a njegova karakteristika je postojanje velike količine različite vrste peludi. Miris mu je blag do jako aromatičan, od svijetle boje pa sve do zagasito tamne – zavisno od lokacije pčela. Svojstvo mu je da vrlo brzo kristalizira. Smatra se da povoljno djeluje na oporavak nakon bolesti, kod srčanih tegoba te kod djece u razvoju i starijih osoba.

 Bagremov med: vrlo je blag, slatkog mirisa, gotovo proziran do blagožućkast i ugodan za konzumaciju. On sadrži veću količinu fruktoze od glukoze te se stoga gotovo i ne kristalizira. Smatra se da smiruje živčani sustav, posebno kod nesanice, neuroze i vrtoglavice. Vjeruje se i da pomaže kod crijevnih grčeva i jakog lučenja želučane kiseline. Pomaže kod tegoba dišnih organa. Preporuča se za dojenčad i malu djecu.

 Kestenov med: jakog je i oštrog mirisa, trpko-slatkastog okusa. Sadrži veliku količinu mineralnih tvari i jedan je od medova s najvećom količinom peludi. Preporuča se za iskašljavanje, kod bolesti probavnog sustava (želudac, dvanaesnik), žući i jetre te smetnji uzrokovanih slabijom cirkulacijom jer širi periferne žile.

 Metvičin med: tamnocrvenkaste je boje, jakog slatko-kiselog okusa. Bogat je C vitaminom. Djeluje umirujuće, koristi se protiv bolova, mišićnih grčeva i nadutosti. Preporuča se kod osoba s nedostatkom željeza.

 Lipov med: je svjetlo žuto-zelenkaste boje. Ima izražen miris po cvijetu i ugodan okus. Vjeruje se da pomaže kod prehlade, upale gornjih dišnih puteva i probavnih organa te nekih bubrežnih bolesti.

 

5. FIZIKALNA SVOJSTVA MEDA

 Kristalizacija meda je prirodno svojstvo u kojem med prelazi iz tekućeg stanja u kristalnu masu. Kod tog procesa sastav i svojstva meda se ne mijenjaju. Do kristalizacije dolazi zato jer je med prezasićena otopina glukoze te kao takav spontano prelazi u stanje ravnoteže i to kristalizacijom suvišne glukoze. Što je sadržaj vode manji, a količina glukoze veća, med brže prelazi u kruto stanje. Kod temperatura nižih od 5°C i viših od 25°C, nema procesa kristalizacije. Taj proces je najbrži kod 14°C.

 Hidroskopnost meda – zbog visokog sadržaja šećera, med ima jako izraženo svojstvo upijanja vlage iz zraka. Taj proces može povećati količinu vode u površinskom sloju meda što može utjecati na njegovu kvalitetu prilikom čuvanja (fermentacija).

 Boja meda ovisi o prirodnim bojama koje se nalaze u nektaru, kao što su: karoten, ksantofil, tanini, klorofil i dr. Paleta boja je od gotovo prozirne, žućkaste, zlatne pa sve do crvenkaste, smeđe i zagasito tamne boje. Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari. Ako se med drži u metalnoj posudi, promijenit će boju, tj. oksidirat će.

 Miris meda je specifičan za svaku vrstu meda. On ovisi o sadržaju hlapljivih tvari iz cvjetnog nektara. Intenzitet mirisa ovisi o vrsti i količini tih tvari. Stajanjem, hlapljive aromatične tvari iz meda, postepeno ishlape.

 Okus meda ovisi o njegovom podrijetlu i sastavu. U medu su prisutne organske kiseline koje potječu iz nektara  i žlijezda pčela te se uglavnom nalaze u obliku soli. Kiselost meda ovisi o vrsti, kvaliteti i dužini stajanja. Stari med ili onaj koji se počeo kvariti, ima povećanu kiselost. Najslađi je med onaj u kojem prevladava fruktoza.

 Gustoća meda ovisi o količini vode u medu. Veći sadržaj vode smanjuje njegovu gustoću.

 Od ostalih svojstava možemo navesti još čistoću meda, viskoznost i zrelost meda.

 

6. UČINCI MEDA

 Med je vrlo kvalitetna i hranjiva namirnica. On je koncentrirani i visokokalorični proizvod, a po kemijskom sastavu bitno se razlikuje od svih drugih prehrambenih proizvoda. Glavne hranjive tvari u medu su: razne vrste šećera, bjelančevine, mineralne soli, vitamini, enzimi.

 Organizam suvremenog čovjeka svakodnevno je izložen velikoj količini slobodnih radikala. To su nastabilne i vrlo reaktivne tvari koje i normalno nastaju u organizmu, ali isto tako budu i neutralizirane. Problem nastaje kada vanjski faktori koji utječu na oksidaciju, kao što su duhanski dim, pesticidi, razni stresori i slično stvaraju slobodne radikale u većoj količini od uobičajene što vrlo štetno djeluje na organizam, pa čak i oštećuje genetsku strukturu čovjeka.

 Stoga, znanstvenici danas preporučuju povećan unos tzv. antioksidativnih tvari koje neutraliziraju slobodne radikale radi očuvanja zdravlja u uvjetima izmijenjene okoline kojoj smo svi izloženi.

 U istraživanjima obavljenim u razdoblju od 1998. do 2005. godine u medu je dokazana statistički značajna antioksidativna aktivnost. A od 2002. do 2006. godine utvrđeno je da ona potječe uglavnom od polifenola iz meda.

 Tijekom 2003. godine dokazano je i da ova aktivnost meda smanjuje oksidaciju lipoproteina u ljudskoj krvi koja je inače važan faktor u nastanku arterioskleroze.

 Paralelnim istraživanjima i drugi istraživači su došli do istih spoznaja da redovito korištenje meda povećava antioksidativnu moć ljudske krvi.

 Naime, redovita upotreba meda podiže nivo antioksidativnih tvari u ljudskom organizmu iako u medu tih tvari nema u tako velikoj količini – vitamin C, beta-karoten i druge. Upravo u tome i leži čudotvorna moć meda.

 On uspijeva svojim suptilnim mehanizmima natjerati organizam da iz hrane usvaja veću količinu toliko željenih antioksidanasa, mnogo veću nego da se u organizam zajedno s ostalom hranom ne unosi med. Ovaj učinak samo još jednom dokazuje moć meda, tj. da organizam vrati u normalno stanje i uspostavi prirodnu regulaciju.

 Antioksidativnu aktivnost imaju sve vrste meda, ali je najviše izražena kod tamnijih vrsta livadnog meda.

 Redovita, svakodnevna upotreba meda znatno smanjuje rizik od pojave raka, kardiovaskularnih bolesti, Alzheimerove bolesti i posljedica starosti. Med, statistički, bitno umanjuje faktore koji uzrokuju kardiovaskularna oboljenja, a 2004. godine je dokazano da smanjuje kolesterol za 7%, trigliceride i štetni LDL, a povećava udio korisnog HDL-a za 2%.

 Tijekom 2004. godine potvrđeno je znanstvenim istraživanjima ono što narod zna iz tisućljetnog iskustva, a to je da je med aktivator imunosustava i da pomaže u boljoj reakciji organizma na infekcije.

 Med stimulira stvaranje antitijela i tijekom primarnog i tijekom sekundarnog imunoodgovora. Povećava otpornost organizma u borbi protiv infekcija tako što podiže razinu korisnih tvari, a smanjuje razinu štetnih. Tako povećava udio Fe i Cu u krvi kao i broj limfocita, eozinofila i monocita, a smanjuje serumski imunoglobulin E, plazmaferitin AST i ALT i druge.

 Med ima izražena antibakterijska svojstva, za koje je zaslužan veliki broj njegovih sastojaka. Med putem više mehanizama djeluje na bakterije.

 Najjednostavnije je postojanje fermenta glukozooksidaze koju pčele ugrađuju u med. Kada se med otopi u čaju ili mlijeku ovaj enzim se aktivira i počinje oslobađati vodikov peroksid koji vrši lokalnu dezinfekciju u usnoj šupljini.

 Protiv bakterija djeluju i drugi faktori. Malo je poznato da je med, iako sladak, zapravo kisela sredina što ne pogoduje bakterijama. U medu ima puno jednostavnih šećera (glukoze i fruktoze) koji doslovno izvuku tekućinu iz bakterija i one uginu.

 Tu su i pravi antibakterijski ljekovi – tzv. flavonoidi i razne isparljive tvari (eterična ulja – biljni antibiotici – fitoncidi) koje također pridonose protubakterijskom učinku.

 Znanstvenici su kroz više istraživanja u razdoblju od 2000. do 2005. godine dokazali da redovna upotreba meda stimulira razmnožavanje korisnih bifidus i laktobacilus bakterija u crijevima čovjeka koje nam pomažu da lakše probavljamo hranu. U tim se istraživanjima pokazalo da narodna izreka o ˝medu i mlijeku˝ kao blagodati uopće nije bez osnova. Naime, spomenute korisne bifidus bakterije ne mogu se razmnožavati u mlijeku, međutim kada se doda med, njihovo razmnožavanje se pokrene.

 Nekada je čovjek jeo puno više voća nego danas, pa je jednostavne šećere potrebne za razmnožavanje ovih korisnih bakterija, kojima je med inače prepun, redovito unosio. Danas, kada se ishrana u negativnom smislu osuvremenila i bazira se na brzoj prehrani, med je odlična zamjena za voće u tom pogledu i sprjećava nastanak probavnih problema nastalih zbog loše prehrane. Stoga se danas sve više preporuča upotreba meda u pripremi jela.

 

 Znanstveno istraživanje izvršeno 2002. i 2004. godine na životinjama pokazalo je antimutageno i antikancerogeno svojstvo meda. Tako se došlo do spoznaje nakon vrlo bitnog istraživanja provedenog 2003. i 2004. godine.  Naime, većina nas voli dobro zapečeno ili prepečeno meso ili dobro ispečeni roštilj. Međutim, znanost je dokazala da se tamo gdje je meso dobro zapečeno stvaraju tzv. heterociklički aromatski amini koji su dokazani izazivači raka. Pojava raka u probavnom sustavu, među ostalim, direktno ovisi od količine tih amina unjetih tijekom života u organizam. U ovom istraživanju je dokazano da, ako se meso prije pečenja polije preljevom koji sadrži i med ili se jednostavno premaže medom, ne dolazi do stvaranja ovih kancerogenih tvari.

 Recept za mesnu marinadu kod pripreme roštilja (pomiješati):
– 100 g ulja
– 250 g meda
– 50 g jabučnog octa
– 1/4 čašice vinjaka
– 1/4 čašice mljevenog kima i papra po ukusu

 Dokazano je i da češnjak smanjuje opasnost od dobivajna sve učestalijeg raka debelog crijeva. Umak za preljevanje mesa za roštilj sastoji se od zgnječenog češnjaka i meda u otprilike jednakim omjerima:
– zgnječeni češnjak  
– med
– u omjeru 1:1
U tom jedinstvenom umaku, zahvaljujući osobinama meda, iznimno je umanjen miris češnjaka koji nekima smeta. Okus umaka je jedinstven i neponovljiv.

 Med je i idealan energetski prehrambeni proizvod. Zbog velike količine ugljikohidrata predstavlja visokokaloričnu hranu koju organizam lako probavlja, a i ostale tvari se brže resorbiraju uz dodatak meda. Zato ima veliki značaj za održavanje snage tijekom zahtjevnih aktivnosti, za brzo obnavljanje energije nakon napornog fizičkog rada, za sportaše, za starije osobe i djecu, teške i kronične bolesnike te kod malaksalosti i oporavka nakon bolesti.

 

7. KEMIJSKI SASTAV MEDA

 Med je mješavina uglavnom ugljikohidrata i vode. U manjim količinama sadrži organske kiseline, minerale, vitamine, enzime, antioksidanse i druge tvari.

ŠEĆERI: –    zastupljeni sa 75 do 80%
  –    oni predstavljaju smjesu jednostavnih šećera ili monosaharida
(glukoza i fruktoza) i složenih šećera (disaharidi, oligosaharidi)
– glukoza i fruktoza su jednostavni šećeri i lako su probavljivi te izravno prelaze u krv (odličan izvor energije)
– svojstvo glukoze je da se lako kristalizira, nije hidroskopna i oko 20 % je manje slatka od fruktoze
– fruktoza se praktički ne kristalizira i vrlo je hidroskopna
– fruktoza ili voćni šećer je zastupljen sa 38 do 42%
– glukoza ili grožđani šećer je zastupljen sa 30 do 32%
– saharoza ili obični šećer najviše do 10%
– maltoza i drugi disaharidi od 1 do 2%
– polisaharidi od 0 do 1,5%

VODA: –    med sadrži od 15 do 23% vode
– njena količina ovisi o klimatskim uvjetima, snazi pčelinjeg društva, vlažnosti zraka, temperaturi u košnici, biljnom porijeklu
– idealna količina bila bi oko 18%, a tolerira se do 20% (sa većim postotkom vode med se koristi u druge svrhe)

ORGANSKE KISELINE: – od 1 do 4%
– tu se nalaze mravlja, oksalna, jantarna, limunska,
  vinska, mliječna, maslačna, jabučna i druge kiseline
    – one medu daju kiselost u granicama pH od 3,2 do 6,5

MINERALI: –   0,1 do 0,2%
– med ih sadrži gotovo sve potrebne organizmu
– kako je već spomenuto, tamnije vrste meda bogatije su mineralnim solima
– prevladavaju kalij, natrij, kalcij, fosfor, klor, mangan, željezo i aluminij

ENZIMI: –    bjelančevinaste su prirode
– enzimi ili fermenti su tvari koje se nalaze u svakoj živoj stanici, a služe kao katalizatori svih kemijskih reakcija u organizmu
– oni razlažu složene molekule na jednostavnije i sudjeluju u biosintezi složenih tvari
– posebno značenje ima enzim invertaza, koja u našem organizmu razlaže saharozu na glukozu i fruktozu
– drugi važni enzimi meda su amilaze, koje sudjeluju u procesu razgradnje škroba
– enzimi meda aktiviraju probavne procese u organizmu, stimuliraju sekrecijsku aktivnost želuca i crijeva, olakšavaju usvajanje svih hranjivih tvari
– enzimska aktivnost smatra se pokazateljem kvalitete, stupnja zagrijavanja i uvjeta čuvanja meda

VITAMINI:  –    u vrlo malim količinama
– u medu se nalaze: B1, B2, B3, B5, B6, Bc, E, K, C i karoten
– vitamin C (askorbinska kiselina) sudjeluje u svim oksidacijskim procesima u organizmu; osigurava čvrstoću stjenki krvnih žila; sudjeluje u izmjeni ugljikohidrata; pospješuje stvaranje rezervnih ugljikohidrata u jetri i povećava njenu antitoksičnu funkciju; povećava otpornost organizma prema štetnim, vanjskim utjecajima, infekcijama; pozitivno djeluje na funkcije živčanog i endokrinog sustava; pospješuje bolje usvajanje niza drugih vitamina i minerala

BJELANČEVINE:  – od 0 do 1,6%
– aminokiselina prisutnih u medu ima jako malo, ali su zato
   gotovo sve, za čovjeka esencijalne
– aminokiseline stvaraju pčele ili potječu iz nektara i cvjetnog
   praha

HMF – HIDROKSIMETIL FURFUROL:  – nusproizvod razgradnje fruktoze,
  a u svježem medu nije prisutan
       – vrlo značajan parametar kod
  određivanja kvalitete meda