Pčelinji vosak, Cera Flava, proizvodi pčela s četiri para voštanih žlijezda, koji se nalaze na donjoj strani zatka. Vosak proizvode samo pčele radilice i to od 3. do 18. dana života. Najčešće pčele grade saće u dobi od 12.-18. dana i to zbog drugih obaveza koje imaju u mlađoj dobi. U određenim okolnostima lučenje voska kod radilica, može se i produžiti. Pri idealnoj temperaturi između 33 – 35 °C, vosak izlazi iz rupica na trbušnom dijelu zatka, kao prozirna tekućina ,koja na zraku oksidira i prelazi u kruto agregatno stanje. Srednjim nogama pčele prihvaćaju voštane ljuskice, prinose ih ustima , miješaju sa slinom i grade saće. Za gradnju radiličkih ćelija potrebno je oko 50 voštanih ljuskica, koji su širine 3mm i debljine o,1mm. Trutovska ćelija treba oko 120 voštanih ljuskica. Uzima se da za 1 kg voska treba 11000 ljuskica.
Pčelinji vosak je tvrd, neproziran i ugodnog je mirisa. Miriši po medu biljki sa koje je med prikupljen, a duljim stajanjem miris se izgubi. Nema okusa, nije ljepljiv, svijetlo je žute boje, ali što je stariji prelazi u tamnožutu boju. Nije topiv u vodi ni alkoholu, ali je u terpentinu i toluolu. Talište mu je od 56 – 64 °C. Specifična težina mu je, pri temperaturi od 15 °C, 0,956 – 0,969 kg/dm ³. Točka vrenja je 80 -84 °C u prisutnosti vode, dok je bez vode točka vrenja na 180 °C. Točka samozapaljenja je na 290 °C.
Pčelinji vosak sastoji se od :
|
Monoesteri |
35 % |
|
Ugljikovodici |
14 % |
|
Diesteri |
1$ % |
|
Slobodne kiseline |
12% |
|
Hidroksi poliesteri |
8 % |
|
Hidroksi monoesteri |
4 % |
|
Triesteri |
3 % |
|
Kiseli poliesteri |
2 % |
|
Kiseli esteri |
1 % |
|
Slobodni alkoholi |
1 % |
|
Neindetificirani sastojci |
6 % |
<!– Sastav pčelinjeg voska su i mnoge strane primjese (pelud, med, propolis i sl.). Ta osobina upijanja tvari, može biti ugodna, jer nam vosak ima miris na med i propolis, ali i neugodna zbog raznih rezidua koje mogu ostati u vosku nakon liječenja pčelinje zajednice.
Kroz povijest pčelinji vosak je imao mnogo važniju ulogu nego danas, makar ni danas nije zanemariva, pogotovo u kožarskoj, prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, gdje se pojavljuje pod oznakom E-901. Već su na spiljskim crtežima u prapovijesti našli tragove pčelinjeg voska. U Egiptu su ga prije 5000 godina koristili za mumificiranje, a stari Rimljani koristili su ga na pločicama za pisanje. Puno se koristio u brodogradnji za zatvaranje pukotina te kao premaz . Bio je nenadoknadiv za izradu svijeća jer je davao bijelu svijetlost za razliku od tada široko upotrebljavanih i jeftinijih „lojenica“.
U pčelarstvu, pčelinji vosak koristimo za izradu satnih osnova. Zbog već spomenute osobine upijanja tvari iz okoline, saće moramo zamjenjivati svake tri godine,što je otprilike 30 % godišnje. Ta potreba nameće nam i tehnologiju topljenja saća, ali i proizvodnju satnih osnova. Za topljenje saća možemo koristiti parni sokovnik, topionik u koji umetnemo cijele nastavke sa saćem (najčešće 10 kom), solarne topionike saća, prešu za topljenje saća. Svi ti alati mogu biti raznih izvedbi i veličina s obzirom na potrebe, ali i raznih načina korištenja energenata. Vosak istopljen iz saća te očišćen i izbijeljen naziva se Cera alba , ili bijeli vosak. Može se izbijeliti na suncu, ili kemijski, posebnim uređajima. On nema ugodan miris, niti normalnu žutu boju.
Dva su osnovna principa izrade satnih osnova. To su hladno valjane satne osnove i lijevane satne osnove. Za lijevane satne osnove, dostatne su već ručne preše domaće izrade. Za obje tehnologije postoje cijele linije koje su potpuno automatizirane. Prije izrade satnih osnova, pogotovo onih namijenjenih tržištu, ali i onih izrađenih iz usluge, vosak prolazi kroz duplikator. Tu se sterilizira zbog spora različitih bolesti, a prvenstveno spora američke gnjiloće.
Nisu svi proizvođači satnih osnova savjesni, ali nisu ni pčelari. Zato danas na tržištu postoje i patvorine pčelinjeg voska. Da bi povećali količinu voska dodaju u vosak parafin , loj , cerezin, stearin, kolofonij i biljne vrste voska. Takva satna osnova često se „sroza“ u kritičnom trenutku, npr. u bagremovoj paši, napravi nam nenadoknadiv gubitak te nametne mukotrpan posao. Zbog problema sa satnim osnovama, mnogi pčelari traže alternativu vosku koji se nalazi na tržištu i traže rješenja izrade satnih osnova od vlastitog voska.
Postoje alternativne metode traženja patvorina pčelinjeg voska. Ako polijemo sumnjivi vosak u vodom i ostavimo ga dan dva, patvoreni vosak neće dobiti maglicu po sebi (kao da je posipan prašinom), makar u njemu ima samo mala količina parafina. Druga metoda je po lomu svijetlosti . Kada prelomimo vosak na prelomljenom dijelu treba se vidjeti svjetlucanje sitnih dijelova parafina. Nepatvoreni vosak , kada se rascijepi, ima ravnu rascijepljenu površinu ,za razliku od patvorenog.
Ipak mi teško odmah ustanovimo kvalitetu voska. Određivanje kvalitete pčelinjeg voska, te razne analize radi samo jedan laboratorij u svijetu (Ceralyse, Bremen). Kvaliteta voska određuje se slijedećim parametrima.
Parametri kvalitete voska:
|
Sadržaj vode |
< 1 % |
|
Indeks loma pri 75°C |
1,4398 – 1,4451 EP |
|
Točka topljenja |
61 – 65 °C |
|
Kiselinski broj |
17 – 22 |
|
Esterski broj |
70 – 90 |
|
Omjer (Ester/ Kiseline) |
3,3 – 4,3 |
|
Saponifikacijski broj |
87 – 102 |
|
Mehaničke nečistoće |
max. 14,5 % |
|
Glicerol,polioli,masne kiseline,masti |
odsutnost |