Pčelinji otrov je izlučevina pčela, koja nastaje u dvije žlijezde pčele, maloj i velikoj otrovnoj žlijezdi. Otrov u žlijezdama ne proizvodi se tijekom cijelog života pčele. Najmlađe pčele ne proizvode otrov, a sa 20 dana starosti žlijezde zakržljaju. Mada su žlijezde zakržljale pčele imaju otrov pospremljen u vrećici za otrov, sve dok ga ne potroše. On je jedina zaštita pčela od njenih neprijatelja, koja u nekim slučajevima zna biti kobna i za samu pčelu . Nakon uboda, iz nekih elastičnih materijala, pčela više ne može izvući žalac zbog njegovog karakterističnog oblika. Iz tijela se iščupa žalac, ali i žlijezde te mjehur s otrovom i neki unutrašnji organi , jer su povezani sa žalcem.
Fizikalno-kemijski pčelinji otrov je bezbojna tekućina kisele reakcije. Pčelinji otrov je sastavljen od vode, proteina (apitoksini), histamina, organskih otrova, kloridne , fosforne i mravlje kiseline, eterična ulja te sumpora, bakra i magnezija, kao i nekih drugih tvari u vrlo malim omjerima. Spada u vrlo jake otrove, koji su po djelovanju u rangu sa zmijskim otrovom, samo što ga pčele imaju u puno manjim količinama. Kakvoća pčelinjeg otrova vezana je uz količinu aktivne tvari melitina. Ako je količina veća od 51% melitina otrov je ekstra klase, 50% I klase i ispod 50% je II klasa. Druga klasa se ne otkupljuje na svjetskom tržištu. Pčele mogu izlučiti kapljicu od 0,1 – 0,15 mg (miligrama) prilikom uboda, analogno tome potrebno je 5000-10000 uboda pčela da bi se prikupila količina od 1g otrova.
Otrov se prikuplja elektronskim stimulatorima. Oni u određenim intervalima, preko žičanih elektroda, pčeli daju električni impuls. Stimulirane tim impulsom pčele se brane i instinktivno bodu. U ovom slučaju staklenu površinu na koju ispuštaju otrov. Pošto staklo nije elastični materijal u kojem bi žalac zaglavio, pčela ostaje živa pa to saznanje omogućava sakupljanje otrova. Nakon što se otrov osuši, sastruže se sa staklene površine i pospremi u čiste, tamne i suhe staklene bočice. Vrijeme sakupljanja najbolje je od 09 – 12 h te od 15 – 19 h tijekom dana. Temperatura zraka idealna je između 20 – 27 °C. Sakupljač bi trebao raditi maksimalno jedan sat , zbog opasnosti od grabeži. Otrov bi trebalo prikupljati za vrijeme intenzivnijih paša i to najčešće svaki treći dan sa iste zajednice. Zajednice bi trebale biti u dobroj kondiciji. Pri struganju otrova sa staklene pločice, obavezna je zaštitna oprema (gumene rukavice, zaštitna maska), što zbog održavanja higijene proizvoda , što zbog dodira s prevelikom količinom otrova, koji može doći u naš organizam.
Smrtonosna doza za čovjeka je 2,8 mg po kilogramu tjelesne težine. Kada uzmemo u obzir prosječnu težinu čovjeka od 75 kg i količinu koju pčela može prenijeti u naš organizam ubodom, proizlazi da je potrebno 400 – 500 uboda pčele da dovede do smrti čovjeka, nakon pražnjenja cijelog sadržaja vrećice od 0,3 – 0,5 mg otrova u periodu od 2 – 5 minuta. Ali čovjekov organizam je različit od osobe do osobe pa se ne trebamo pouzdati u taj broj. I samo jedan ubod može imati kobne posljedice zbog anafilaktičkog šoka, kod osoba koje su osjetljivije. Važno je znati da svaka osoba na mjestu uboda ima reakciju, oteklinu različite veličine, bol i crvenilo. To nije posljedica alergije na pčelinji otrov, već je toksične prirode. Alergijske reakcije manifestiraju se po cijelom tijelu otprilike 30 minuta nakon uboda.
Pčelinji otrov koristio se i u ranoj povijesti, pa tako imamo zapise na papirusu od 400 g p.n.e. o liječenju artritisa pčelinjim otrovom. Stari Kinezi su u svojoj tradicionalnoj medicini koristili ubode pčela u akupunkturne točke. U narodnoj medicini postoje mnogi načini upotrebe pčelinjeg otrova, ali svjedočenja bolesnika i liječnika ne uzimaju se kao dokaz zbog placebo efekta. Usprkos tome, postoje mnogi pripravci (otopine za injekcije, gelovi, kreme, tekućine za inhaliranje pa čak i kapsule s otrovom za oralnu upotrebu) za liječenje apiterapijom. Najviše su na tom polju odmakli Rusi, Novozelanđani i Korejci , koji su i najveći proizvođači otrova.
Najnovija istraživanja otkrila su blagonaklono djelovanje pčelinjeg otrova na mnoge bolesti, kao što su dijabetes, artroze, artritisa, neuritisa, išijasa, multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, cerebralne paralize, visokog krvnog tlaka, povišenog kolesterola, slabe cirkulacije, upale krvnih žila, astme i alergije, urtikarije, psorijaze, ožiljaka i rana, upale jajnika i jajovoda, te ovisnosti. Sveučilište Washington u St. Louisu radi studiju u kojoj je ideja da nanočestice, koje su znanstvenici već stvorili, prenose melitin do ciljane stanice. Stanice lako prihvaćaju melitin i kad on uđe u stanicu buši rupe u staničnoj membrani i uništava ciljanu stanicu. Tako se može pronaći stanica tumora , a u budućnosti se koristiti i kao lijek protiv raka. Ciljane stanice mogu biti i HIV te spermatozoidi pa se očekuje i rješenje gela za kontracepciju i zaštite od HIV-a. Ovom metodom ne bi bilo kolateralne štete na stanicama ostalog tkiva, a time i nusprodukata tretmana.
Rezimirajući sve, dolazimo do zaključka da će pčelinji otrov imati u budućnosti sve veći značaj. Trebamo li mi pčelari biti spremni na nove izazove tržišta u budućnosti ? Promatrajmo barem što se u svijetu i znanosti događa, prateći članke u časopisima iz kojih su i ovi podatci prikupljeni.